Općenito o klima uređajima:

Klima uređaji se kod nas koriste već dugi niz godina, ali svoju pravu ekspanziju doživljavaju zadnjih godina, pojavom split–sistema.

Petnaestak godina unatrag, jedini klimatizirani prostori bili su trgovine i kancelarije ondašnjih mega – firmi. Svi se sjećamo, a još se negdje i vide, velike sive kutije montirane u otvor prozora ili vrata. Tadašnje prozorske klime imale su samo hlađenje, u boljem slučaju i grijanje, ali sa električnim grijačima. Bile su bučne, vibracije su se prenosile na stakla i vrata. Upravljanje je bilo komandama na samoj klimi, pa u pravilu nitko nije ništa dirao, osim pali-gasi prekidača. Tako se nije moglo upravljati snagom kojom uređaj ispuhuje, niti se moglo utjecati na smjer puhanja, pa je najčešći komentar klima uređaja bio: "Ma pusti me, cijelo ljeto mi se koči vrat i ne prestajem šmrcati."

Ti osnovni problemi su riješeni pojavom split-sistema. Split sistem znači razdvojen sistem, gdje postoje dvije jedinice, fizički razdvojene, međusobno povezane jedino plinskim i električnim instalacijama. Tako se mogao odrediti položaj klime na najpovoljnijoj lokaciji u prostoriji, da ne puše direktno u dio prostora u kojem se ljudi najduže zadržavaju.

Takvi uređaji su još uvjek imali samo hlađenje, a bili su i realno preskupi za masovno korištenje.

Pravi boom kod nas split sistemi doživljavaju unazad šest-sedam godina. Kulminacija je bila negdje 2003, dok se sada pomalo osjeti zasićenje tržišta. Do tako široke primjene je došlo zbog nekoliko razloga.

Pojavom klima uređaja sa toplotnom pumpom, klime su postale najekonomičnije grijanje na podneblju gdje se zimske temperature ne spuštaju baš često ispod nule.

Kupovna moć se je ipak povećala u odnosu na početak devedesetih, a kad jednom krene veća potražnja, pojavljuje se i veća ponuda, pa konkurencija, a i masovna prodaja, dovode do daljnjeg smanjivanja cijena. Tu je još i poplava jeftinih kineskih proizvoda pod bezbrojnim imenima, koji ne mogu proći na nekim zahtjevnijim tržištima, ali kod nas ima puno ljudi koji su spremni skuplje platiti novi mobitel nego klimu.

Prošlo je doba sa kraja osamdesetih,kad se govorilo kako je klima – ono nešto nezdravo, skupo, što brnči po firmama, a nije za ljude doma. Ljudi su došli nekome u goste u osmom mjesecu i začudili se kako je kod njega ugodno, kako njegova žena peče palačinke, a oni su tjednima na suhoj hrani, jer se ne usude upaliti još i ploču na štednjaku od silne vrućine. Još kad im je taj rekao da svu struju koju potoši na hlađenje, uštedi time što se zimi grije sa klimom umjesto sa termo peći ili drvima, odluka o kupnji je pala.

povratak na početak

Prednosti i mane klima uređaja:

Mane:

- Kod grijanja, na niskim vanjskim temperaturama, posebno ako je veća vlaga počinju gubiti na snazi. To se posebno odnosi na klasične klima uređaje, dok je kod invertera to područje rada znatno popravljeno. Ipak, grijanje u unutrašnjosti Hrvatske samo klimom možda i nije najbolje riješenje.

- Ako bi htjeli dobro ''pokriti'' cjeli stan, u većini bi nam slučajeva trebalo nekoliko klima uređaja, ili barem multi-split sistem, što se u stvari svodi na isto.

- Izmjena topline je dinamička, što znači da se zrak u prostoru neprestano giba, pa daje dojam da je nešto hladnije nego što stvarno jest. Netreba zaboraviti niti buku ventilatora, čija je buka mala, ali postoji.

Prednosti:

- Komfor. Idealna temperatura životnog ili radnog prostora, kroz cijelu godinu.

- Zdravlje. Priče o zdravlju ili nezdravosti klime padaju u vodu, kad se zna koliko je srčanih bolesnika klimu stavilo prvenstveno zbog toga da prežive ljetnje vrućine. Ako se uređaj pravilno koristi, pa se ne pretjeruje sa razlikom temperature u prostoru i izvan njega, nitko ne može reći da je zdravije cijelu se noć okretati od vrućine, nego pokriti se laganom plahtom.

- Ekonomičnost. Stan od pedesetak kvadrata u Rijeci, može se grijati cijelu zimu za nekih 1000-1500 kuna. U odnosu na termo peć, uz klasično dvotarifno brojilo, ušteda je od dva do tri puta. To je doduše prividna štednja, jer prije klime niste trošili na hlađenje, a sa njom hoćete, ali onda se vratite na komfor.

- Čistoća. Nema dima ni pepela, kao kod drva. Nema azbestne prašine kao kod termo peći. Umjesto toga ima filtere koji sakupljaju prašinu, obično i elektrostatske filtere koji uništavaju razne bakterije, a neki uređaji imaju i ionizatore koji pročišćavaju zrak od neugodnih mirisa i proizvode ozon.

- Brzina. Nakon svega nekoliko minuta od uključenja, ako je uređaj pravilno dimenzioniran u prostoriji se osjeti promjena temperature. Uz to moguće je timerima unaprijed podesiti paljenje ili gašenje uređaja.

povratak na početak

Princip rada:

Općenito način na koji klima uređaj radi je da seli toplinu (energiju) sa jednog mjesta (ured, stan i sl.) na drugo mjesto (van). Taj proces je neophodan jer energija (toplina) se ne može uništiti pa ju stoga moramo preseliti.

Klima uređaj radi kao i frižider. Osnovna razlika između njih je što većina klima uređaja ima unutarnju i vanjsku jedinicu. Unutarnju i vanjsku jedinicu neophodno je spojiti s dvije cijevi (izolirane bakrene cijevi) i električnim kablom. Prednost split sistema je da je glavni stvaratelj buke (kompresor) smješten u vanjskoj jedinici kako ne bi stvarao buku unutar prostora u kojem boravite.

Imamo dva dijela sistema. Jedan u kojem se plin širi (unutarnja jedinica) i jedan u kojem se ponovo sabija (vanjska jedinica). To radi kompresor (koji se nalazi u vanjskoj jedinici), a proces se događa u unutarnjoj i vanjskoj jedinici. Kad unutarnja jedinica hladi, vanjska jedinica grije tj. obrnuto kod grijanja. Kod idealne toplotne pumpe, znači kad nebi bilo gubitaka, koliko bi jedna strana ohladila, toliko bi druga zagrijala + grijala bi jos i onoliko koliko struje potrosi. Ako bi hladjenje bilo 3kw, druga strana bi grijala sa 3kw + cca 1kw koliko potrosi kompresor.
Zato je vrlo važno paziti pri odabiru mjesta montaže obje jedinice. Treba obratiti pozornost da vanjska jedinica ima dovoljnu izmjenu zraka i da je na otvorenom kako bi mogla nesmetano raditi, tj. riješiti se te topline. Ideje poput smještaja vanjske jedinice na zatvoreni tavan, balkon i sl. ne dolaze u obzir jer kako je objašnjeno, koliko bi ohladili stan, toliko (i jos više) bi zagrijali prostor gdje se nalazi vanjska jedinica. Na grijanju je obrnuto i koliko bi zagrijali stan, toliko bi (nešto manje) ohladili prostor gdje se nalazi vanjska jedinica.

povratak na početak

Što je to toplotna pumpa:

Toplotna pumpa je naziv za uređaj kojim se seli toplina sa jednog mjesta na drugo. To su svi uređaji koji pebacuju toplinu, poput frižidera, velikih hladnjaka i raznih vrsta klima uređaja. Ako vam netko kaže da vaš uređaj troši 1kW energije, a grije ili hladi sa 3kW ili više, vjerojatno ćete pomisliti da to nije moguće. Ipak, kad se radi o toplinskim pumpama, moguće je. Toplinska pumpa kako sam naziv kaže "prepumpava" toplinu. Da bi to mogla raditi, treba utrošiti određenu energiju. Tu energiju troši kompresor na guranje plina (točnije sabijanje). Količina struje koju troši kompresor i količina prepumpane topline nisu proporcionalne i ovise o puno parametara! Na taj način imamo razliku između predane i utrošene energije. Taj omjer se obično za split-sisteme kreće od 1:3, pa sve do 1:5. Znači, kompresor potroši 1kw da prebaci 3 do 5kW topline, tj. da hladi ili grije sa 3 do 5kW. Problem kod grijanja se javlja kada je vanjska temperatura niska, a vlaga visoka, jer tada dolazi do pojave leda na vanjskoj jedinici što smanjuje prijenos topline, a rekli smo da pumpa (klima) prebacuje toplinu. Ako smo smanjili prijenos topline vani, onda smo automatski smanjili i prijenos topline unutra. Time se dodatno smanjuje kapacitet uređaja. Tome je doduše doskočeno sistemom za automatsko odleđivanje (defrost). Svejedno, klimu ne preporučamo za grijanje na područjima sa čestim niskim zimskim temperaturama (ispod cca -5C). Na takvim niskim temperaturama iskoristivost (omjer snaga) klima uređaja pada i ako imate uređaj od cca 5kW na grijanju, njegova snaga grijanja će na niskim temperaturama znatno pasti, pa i ispod 3kW.

povratak na početak

Plinovi u klimama:

Kao medij (plin), dosad se najčešće koristio freon R-22. On je neusporedivo manje štetan za ozon nego što se misli i napuhuje (jako je štetan bio R-12, koji je svoju najširu primjenu imao u starim frižiderima, auto klimama i jako starim rashladnim frižiderima), jer su razlozi za njegovu zamjenu plinovima R407c i R410a prvenstveno ekonomski, a puno manje ekološki. U odnosu na nove plinove, R22 je imao brojne prednosti. Desetak puta jeftiniji, radi na nižim tlakovima, za kompresore koristi mineralno ulje koje je puno manje higroskopno i jeftinije i sistem punjen sa R22 se može nadopunjavati. Novi plinovi R407c i R410a se sastoje od više komponenti, tj. više vrsta plinova, pa se nakon propuštanja mora zamijeniti cijela količina, jer je nemoguče odrediti koliko je koje komponente otišlo. Prikupljeni plin iz uređaja koji je propuštao se ne može više koristiti.
Ipak, svi novi uređaji manjih snaga (do 12kW rashladne snage) rade većinom na R410a, koji unatoč nekim svojim manama ima i prednosti. Iskoristivost uređaja na R410a je u večini slučajeva znatno veča nego kod uređaja na R22 ili R407c. Uređaji sa R410a plinom su konstrukcijski novi uređaji, pa je to dobar znak da niste kupili uređaj najniže klase sa zastarjelom tehnologijom. R410a također zahtjeva manje promjere cijevi za istu snagu uređaja. Naša preporuka je da svakako pukušate kupiti uređaj sa novim plinom R410a.
Kućne klima uređaje na R407c pokušajte izbjeći, jer se radi o plinu koji se koristio kao prijelaz sa R22 na R410a. Točnije, stavljao se u gotovo identične uređaje (uz drugo ulje) koji su radili na R22. R22 je zabranjen, a tvrtke koje proizvode jeftine uređaje tome su doskočile punjenjem uređaja plinom R407c koji ima slična svojstva kao i R22, ali je ekološki prihvatljiv (bez klora), no nažalost ima skoro sve mane koje ima i R410a, ali bez gore nabrojanih prednosti. Bolje tvrtke su odmah krenule u razvoj novih uređaja koji rade na novi plin R410a. Kada kupite uređaj na R407c, zapravo kupujete zastarjeli uređaj sa ekološki prihvatljivim plinom.
Kod velikih rashladnih uređaja R410a još uvijek nije previše zastupljen, pa su u glavnom svi uređaji punjeni sa R407c.

povratak na početak

Što je to inverter:

Zamslite da u autu nemate gas, več sklopku. Ili je pun gas ili je bez gasa. Zamislite vožnju. Krečete punim gasom prema autu naprijed, pa skroz puštate gas, pa kad ste previše usporili, opet nakratko pun gas, pa ga pustite. Vožnja na ovaj način je moguća, ali neugodna. Na taj način rade klasični klima uređaji. Ili su upaljeni ili ugašeni. Kad temperatura u prostoru naraste iznad one koju ste podesili na daljinskom, klima se pali (vanjska jedinica) i radi (hladi) dok ne postigne opet zadanu temperaturu. To radi punom snagom. Snaga se da u određenoj mjeri regulirati sa brzinama unutarnjeg ventilatora.

Inverter omogučuje bolju regulaciju rada klima uređaja. Sada više nemate sklopku, več pravi gas. Sam inverter služi za upravljanje, tj. regulaciju snage i napona. Tom regulacijom se upravlja brzinom okretanja kompresora. Inverter je samo jedan komad elektronike koji se nalazi u vanjskoj jedinici i koji upravlja kompresorom. Pojednostavljeno, time se regulira količina prepumpane topline. Na taj način klima radi gotovo stalno, ali malim snagama. Time se postiže ugodniji boravak u prostoru jer su oscilacije temperature u prostoru manje.

Sa inverterom su moguče uštede energije i do 50% u odnosu na klasične split sustave. Kod starta odnosno paljenja, klima sa inverterom ne opterečuje el. mrežu kao obična klima jer nema naglih opterečenja (žmirkanje žarulje kod ukapčanja jakih uređaja). U radu uglavnom troši znatno manje struje od standardnih uređaja, pa i time pomaže u manjem opterečenju el. mreže. Regulacijom kompresora za koju treba dosta senzora je omogučen daleko bolji rad klima uređaja u zimskim uvjetima i često veče snage grijanja u odnosu na hlađenje.

Mane:

- Cijena

Prednosti:

- Moguče grijanje na nižim temperaturama
- Bolje grijanje na nižim temperaturama
- Ugodniji boravak u prostoru
- Manje opterečenje el. mreže
- Obično tiše vanjske jedinice kod malih snaga ili u nočnom radu

povratak na početak

Proračun prostora:

Razni kalkulatori na netu obično zahtijevaju da ukucate visinu, širinu i visinu prostora, pa Vam prema tome preporuče odgovarajuću snagu klima uređaja. Želite li tako izračunati potrebnu snagu, tada volumen vašeg prostora pomnožite sa cca 35W. Ipak, za pravilan odabir snage potrebno je obratiti pozornost na mnogo više parametara. Zato ćemo navesti samo neke parametre koje se ne smije zaboraviti kod proračuna:

1. Volumen prostora koji se misli klimatizirati.
2. Namjena. Da li je to dnevni boravak (gdje čovjek pretežno sjedi ili leži) ili je to radni prostor (čovjek je aktivan).
3. Što je prioritet? Grijanje ili hlađenje. Uzima se da je za 20 – 30% lakše ohladiti nego zagrijati prostor na području mediterana, dok je to u unutrašnjosti i preko 50%. Ako stan ima riješeno grijanje kojim će se moći koristiti za najhladnijih zimskih mjeseci, uređaj može biti za tridesetak posto slabiji, nego kad je to jedini izvor grijanja.
4. Visina stropa. Razlika temperature na tri metra i trideset je oko 8 * C, a klima ima dinamičku izmjenu temperature, pa svojim puhanjem još više prouzrokuje da se topli zrak podbije pod plafon.
5. Položaj zgrade. Vanjski utjecaji temperature. Često na samo nekoliko kilometara, zimi možemo imati razliku od desetak stupnjeva.
6. Utjecaji u prostoru. Ako se radi o trgovini ili ugostiteljskom objektu, treba proračunati sve aparate koji dodatno griju prostor, odnosno predviđeni broj ljudi koji unutra borave. Obično se uzima podatak da prosječan umjereno aktivan čovjek grije svojim tjelom snagom od približno 70-tak wata. Frižideri, caffe aparati i ventilacija su stvari koje se obavezno moraju uzeti u obzir.
7. Izolacija prostora. Koliki su gubici na prozorima i staklenim stjenama, lošoj stolariji, potkrovnim prostorima i slično.

To su samo osnovni parametri koje trebamo znati kad proračunavamo prostor, ali većina iskusnih trgovaca će ih koristiti samo u iznimnim slučajevima, dok će se u većini slučajeva koristiti iskustvom, što i nije tako loše osim kad bi htjeli prodati uređaj pod svaku cijenu, pa proračunavaju slabije modele kako bi bili jeftiniji. Time se dodatno opterećuje uređaj, smanjuje mu se vijek trajanja, povećava potrošnja struje, a korisnik je na kraju nezadovoljan. Bez obzira na uvriježeno mišljenje da ''od viška glava ne boli'', nije dobro postaviti ni prejak uređaj, jer onda prebrzo postiže zadanu temperaturu, te se stalno ukopčava i iskopčava (inverteri su manje osjetljivi). Ako Vam trgovac već u trgovini prodaje uređaj, a da prije nije pogledao prostor, izbjegavajte kupnju u toj trgovini.

povratak na početak

Montaža:

Kod montaže treba obratiti pažnju na dosta stvari. S obzirom da nam je montaža klima uređaja prvenstvena djelatnost, probat ćemo biti pažljiviji da od toga ne radimo nauku, a da Vas ipak upoznamo sa nekim osnovnim pravilima koja treba poštivati.

1. Pozicija unutarnje jedinice mora biti takva da ne puše u onaj dio prostora u kojem se ljudi najduže zadržavaju.
2. Niti unutarnja, niti vanjska jedinica ne smiju biti u ograničenom prostoru, koji bi im ometao ispuhivanje. Za unutarnju jedinicu nije dobro da je u nekom uskom hodniku, nasuprot drugog zida, odmah iznad nekakvog ormara ili police. Vanjska jedinica jednostavno mora biti vani, a ne u potkrovlju, garaži, balkonu ili slično.
3. Udaljenost između jedne i druge jedinice treba biti što manja, zbog potencijalnih gubitaka i opterećivanja uređaja, a obično ne smije biti veća od deset do petnaest metara i visinske razlike veće od 5 m.
4. Treba razmišljati o odvodu kondenzata kojeg proizvodi unutarnja jedinica kad se hladimo, odnosno vanjska jedinica kad se grijemo. S obzirom da klime uobičajeno nemaju ugrađenu pumpicu za vodu, od dna klime mora biti provučena cijev kojom se rješavamo kondenzata. Ta cijev mora imati konstantan pad, bez ijednog dijela koji bi predstavljao sifon u kojem bi se zadržavala voda.
5. Kod kupovine klima uređaja u nekoj trgovačkoj firmi koja nema svoje montažere, za montažu obavezno pozvati ovlašteni servis koji će Vam moći staviti pečat na garantni list, kako poslije ne bi imali problema sa garancijom, jer će se većina trgovaca pokušati izvući na nestručnu montažu. Prežalite dvjestotinjak kuna PDV-a, jer bi Vas poslije mogli skupo koštati.

povratak na početak

Korištenje klima uređaja:

Za korištenje klima uređaja ne treba biti inžinjer elektrotehnike. Klime su apravljene kako bi ih mogao koristiti penzioner, kojem je do sad vrhunac tehnike bio aparat za brijanje. Kod gotovo svih novih modela, upravljanje je preko daljinskog upravljača. Njime se mijenja osnovna funkcija (hlađenje, grijanje, odvlaživanje, ventilacija), brzina ventilatora i smjer puhanja, zadana temperatura, a većina ima i razne timere za uključivanje ili isključivanje u zadano vrijeme. Jedno je bitno da znate. Daljinskim upravljačem se ništa ne može pokvariti! Klima je napravljena tako da sve radi sa zadrškom, pa se daljinskog ne trebate plašiti.

Jedino što je korisniku bitno, to je redovno čišćenje filtera za prašinu. Ako te filtere ne čistite redovno, može doći do jako visokog tlaka na grijanju, koji može uzrokovati uništenje kompresora, ili kod hlađenja do zaleđivanja isparivača, čije će otapanje izazvati preljevanje vode preko ruba unutarnje jedinice.

Nadalje, ako klima ime biološke (elektrostatske) filtere, obavezno ih nakon najviše godinu dana treba zamijeniti ili ih barem maknuti sa klime, jer su izgubili svoju pravu funkciju.

Često ljudi pitaju koliko se stupnjeva uzima za dozvoljenu razliku temperature vani ili u prostoru. Formula za to ne postoji. Ako se u prostoru zadržavate duže, ta razlika može biti veća, a ako često izlazite, manja. Ovisi i o tome koliko je neko osjetljiv, ali jedno univerzalno, makar ne previše precizno pravilo postoji. Temperatura na hlađenju u prostoriji, smije biti toliko niska da kada ulazite u prostoriju ne osjetite trnce (žmarce). Ako vas na ulazu protrese hladnoća, dignite temperaturu za koji stupanj.

povratak na početak

Zašto monosistemi, a ne duali, triali i ostali multisplit sistemi:

Često ljude zanima mogućnost ugradnje dvije ili više unutarnjih jedinica na jednu vanjsku. Gotovo uvijek ih pokušavamo odgovoriti od toga. Uzmimo za primjer dual. On se sastoji od dvije unutarnje i jedne vanjske jedinice. Gotovo kod svih proizvođača cijenom se malo ili ništa ne razlikuje od dvije pojedinačne jedinice iste snage, jer to uglavnom i je (ponekad je dual i skuplji). Mi u stvari imamo dvije vanjske jedinice u jednom kućištu. Najbolji primjer za to je Panasonic, kojeg se doslovno može razdvojiti na dva dijela. Znači, cijenom ne dobivamo ništa, a pojedinačne klime možemo kupiti jednu po jednu. Vanjske jedinice su teške i često problematične za montažu. Kod pojedinačnih sistema, vanjske jedinice ćemo postaviti tako da nam budu blizu unutarnje, dok ćemo kod duala najčešće instalaciju druge jedinice razvlačiti preko pola kuće, što neće biti baš neko estetsko rješenje, a može i znatno poskupiti montažu. Ako se kod duala dogodi neki kvar na zajedničkom dijelu sistema, istovremeno ste ostali bez oba uređaja. Ako se selite u neki drugi prostor, puno će se lakše naći mjesto za dvije male jedinice. Ako iz bilo kojeg razloga morate prodati uređaj, za dual ćete trebati jako puno strpljenja. Mislim da je to dovoljno argumenata da se odlučite na kupnju pojedinačnih sistema, osim baš u slučajevima gdje nema mjesta za dvije vanjske jedinice, što je jako rijetko ili ako vam estetski ne odgovara da Vam na zidu "visi" hrpa klima.

povratak na početak

Kakva klima mi treba?

U cijeloj ovoj poplavi klima uređaja koji su se pojavili na našem tržištu, prosječan kupac je jednostavno zbunjen. Trgovci mu pričaju jedno, serviseri drugo, susjedi treće, a on u pravilu od svakoga pokušava dobiti samo potvrdu onoga šta je već prije sam zamislio.

Cijene variraju od jednog do drugog proizvođača i četverostruko za istu snagu. U čemu je razlika i da li se isplati dati puno novaca za klimu?

Odgovor je "da" ako ćete klimu puno koristiti. Klima koja će raditi 9 mjeseci godišnje vratiti će vam uloženu razliku u cijeni, koliko god to izgledalo nemoguće na prvi pogled. Vijek trajanja poštenog invertera je dvostruk u odnosu na jeftinu klasičnu klimu. Znači - jedna klima umjesto dvije u slijedećih 8 - 10 godina. Jedna montaža umjesto dvije. Razlika u potrošnji struje od 300 - 400 W na sat za male uređaje. Griju i kad je zima, pa ne treba paliti razne uljne radijatore i slične okretače brojila za struju.

Odgovor je "ne" ako je mislite koristiti samo ljeti i par puta godišnje, dok se ne upali centralno grijanje. Tada nije ekonomično kupovati skupu klimu, jer i jeftina može zadovoljiti potrebe. Ali ne treba zaboraviti da se udobnije voziti u novom Audiju nego Matizu, makar nas oba mogu odvesti do najbližeg trgovačkog centra.

Namjerno neću spominjati imena, ali uređaji se dijele u tri klase, unutar kojih su uređaji približno jednakih karakteristika i obilježja. Prevaga vam može biti mala razlika u cijeni, ili što je puno bolje, od koga uređaj kupujete i tko će vam iza njega stati, ako se nešto pokvari.

Chunga-Lungha klasa:

Uređaji uglavnom egzotičnih i nepoznatih imena, koji se za male pare mogu kupiti po raznim trgovačkim centrima ili od firmi koje su "nanjušile" biznis sa klimama i uvezle nekoliko kontejnera, koje će rasprodati, a poslije toga ni CIA neće moći pronaći originalni rezervni dio za njih. Često znaju uredno hladiti, ali jako loše griju, bučni su i u pravilu ne traju dugo. Popravak je za njih poslije i tako neisplativ, jer samo izmjena kompresora, košta više od nove takve klime.

Takve klime mogu zadovoljiti samo nezahtjevne kupce, ograničenih financijskih mogućnosti, koji će se grijati nečim drugim. Koštaju obično 3-4 tisuće kuna sa montažom.

Srednja klasa:

Uređaji poznatijih imena, koji se kod nas prodaju već više godina i za koje se zna kako se ponašaju i nakon par godina eksploatacije. Često ih možete vidjeti po zgradama i u odnosu na nisku klasu imaju tu prednost da se manje kvare, da su obično nešto tiši i da iza njih stoji uglavnom ozbiljan uvoznik, koji to radi godinama i koji će za njih nabaviti dijelove kad zatreba.
To su, po mojoj preporuci klime za kupce srednjih financijskih mogućnosti, koji imaju riješeno grijanje, pa im treba samo za prijelazni period. Za 4-6 tisuća kuna, dobit će uređaj koji solidno i tiho hladi, prilično dobro grije do temperatura oko 0*C.

Visoka klasa:

U nju spadaju gotovo isključivo japanski brandovi, bez obzira na zemlju proizvodnje. Svi u ponudi imaju invertere. Neki čak i isključivo. Koštaju 6-10 tisuća kuna sa montažom, ali za taj novac se dobije uređaj koji će raditi besprijekorno godinama. Odnos uložene i predane energije je takav da će vam razliku u cijeni u odnosu na srednju ili nižu klasu vratiti u desetak godina, koliko je neki njihov normalan vijek trajanja. Uz takve klime uglavnom ide kvalitetna montaža i ozbiljan uvoznik koji iza njih stoji. Kupnjom takvih uređaja, možda i više nego struju, štedite svoje živce.

povratak na početak

Što je to energetska klasa i kako se označuje (EER / COP)

Energetska klasa uređaja se označuje slovima od A (najbolja) do G (najlošija). Svi kućni klima uređaji prema naputku Europske komisije moraju biti razvrstani prema energetskoj učinkovitosti kako bi potrošaći imali objektivni podatak o štedljivosti uređaja.
Energetska učinkovitost je odnos uložene električne energije i rashladne/ogrjevne snage. Oznake EER i COP u biti predstavljaju istu stvar. EER - energy efficiency rating i COP - coefficient of performance. Ipak, po dogovoru oznaka EER je oznaka učinkovitosti uređaja na hlađenju, a COP na grijanju.
EER = izražena snaga hlađenja (kW) / potrošnja struje kod hlađenja (kW)
COP = izražena snaga grijanja (kW) / potrošnja struje kod grijanja (kW)

Što je veći COP i EER to je veča iskoristivost uređaja, odnosno uređaj troši manje struje za istu snagu hlađenja/grijanja.

Razvrstavanje uređaja prema energetskoj učinkovitosti:
HLAĐENJE (EER)

Stupanj energetske klase A 3,20 < EER Stupanj energetske klase B 3,20 EER > 3,00 Stupanj energetske klase C 3,00 EER > 2,80 Stupanj energetske klase D 2,80 EER > 2,60 Stupanj energetske klase E 2,60 EER > 2,40 Stupanj energetske klase F 2,40 EER > 2,20 Stupanj energetske klase G 2,20 EER GRIJANJE (COP) Stupanj energetske klase A 3,60 < COP Stupanj energetske klase B 3,60 COP > 3,40 Stupanj energetske klase C 3,40 COP > 3,20 Stupanj energetske klase D 3,20 COP > 2,80 Stupanj energetske klase E 2,80 COP > 2,60 Stupanj energetske klase F 2,60 COP > 2,40 Stupanj energetske klase G 2,40 COP

povratak na početak

Zašto iz klime preko ljeta curi voda iz unutarnje, a preko zime iz vanjske jedinice?

Voda je u stvari kondenzat koji nastaje na hladnim djelovima klime. Ljeti koristimo hlađenje i unutarnja jedinica je hladna, pa se na njoj kondenzira vlaga iz zraka, a zimi kada koristimo grijanje, vanjska jedinica je hladna, pa za vlažnih dana počinje iz nje teći voda. Količina vode ovisna je o vlazi u zraku i snazi uređaja, a ljeti može biti i preko litre po satu.

povratak na početak

Zašto klima u grijanju ponekad prestane sa radom i napravi jedan čudan zvuk (nešto kao: pšššš)?

To je trenutak kada klima ide u odleđivanje – tzv. defrost. Normalan ciklus do kojeg dolazi kada su vanjske temperature niske i koji služi zato da bi se vanjska jedinica oslobodila leda koji se na njoj nakupio. Obično traje od 3 - 15 minuta i ponavlja se jednom na sat, ali to ovisi o modelima.

povratak na početak

Zašto klima slabo grije kad je niska vanjska ili unutarnja temperatura?

Klima nije električna grijalica, već toplotna pumpa. Niske temperature uzrokuju velike razlike u tlakovima, što uzrokuje manju snagu grijanja. Zbog toga treba zimi, za najhladnijih dana ostaviti uređaj da i preko noći održava neku minimalnu sobnu temperaturu (16-17 C), kako bi ujutro mogao početi sa podizanjem temperature. Na taj način ćete bolje grijati prostor, a potrošiti ćete manje struje nego da ga palite samo povremeno.

povratak na početak

Zašto se iz unutarnje jedinice povremeno čuje pucketanje?

To je diletacija plastike. Kada klima postigne zadanu temperaturu, sa radom prestaje samo vanjska jedinica, a unutarnja nastavi recirkulirati zrak. Mjenjanjem temperature kućišta dolazi do širenja ili stiskanja plastike, pa se to čuje kao neko pucketanje.

povratak na početak

Zašto ponekad klima ima neugodan miris?

Razlog je u bakterijama koje su se preko ljeta nakupile na isparivaču. U takvom slučaju potrebno je napraviti servis kod kojeg će se isparivač dezinficirati.

povratak na početak

Što je godišnji servis i zašto se naplaćuje?

Godišnji servis je pojam koji često buni ljude u svezi garancije. Da bi netko dao višegodišnje jamstvo, potrebno je taj uređaj periodično pregledati da bi se otklonili neki potencijalni problemi koji se javljaju u radu uređaja. Potrebno je lužinom isprati odvod, dezinficirati isparivač, ispuhati kondenzator vanjske jedinice, prekontrolirati tlak plina i temperaturu ispuha. Kao i kod auta, takvi servisi nisu uključeni u cijenu samog uređaja, nego se naknadno naplaćuju. Obično se cijene kreću 300 - 400 kuna i obavljaju se obično jednom godišnje, ali i češće odnosno rijeđe u ovisnosti u kakvim uvjetima uređaj radi.

povratak na početak

Skoro cijeli tekst sa nekim doradama i promjenama je preuzet sa stranice www.kjukar.com.